Porečki mučenici sv. Projekt i sv. Akolit (prozvan i sv. Elpidije ili sv. Elidije) iz IV. stoljeća.
Uz sv. Mavra i sv. Eleuterija, sv. Dimitrija i sv. Julijana, spominju se i porečki mučenici sv. Projekt i sv. Akolit (kansije prozvan i Elpidije ili Elidije).
Porečki biskup Oton 1277. godine sagradio je baldahin iznad oltara katedrale – bazilike u Poreču. Na tom baldahinu s južne strane nalaze se mozaici – medaljoni sv. Projekta i sv. Akolita (zvanog i sv. Elpidije ili Elidije). Lik sv. Projekta prikazana je u biskupskom ornatu, premda nije vjerojatno da je domaći mučenik Projekt bio biskup. Došlo se do toga zato što su domaćeg Projekta poistovjetili s francuskim biskupom istog imena, mučenikom iz VII. stoljeća, premda su relikvije francuskoj Projekta uvijek ostale u Francuskoj, a Porečkog u Poreču. Također se u Poreču uvijek bile relikvije sv. Akolita (kasnije nazvanog i Elidijem i Elpidiem), a relikvije pratioca francuskog projekta (zvanog Amarin, kasnije Elpidije) i sada su u Francuskoj. Nisu dakle relikvije donesene u Poreč. Ipak su i u Poreču svoga Projekta zajedno s Akolitom slavili 25. siječnja, ali s lekcijama općeg oficija o mučenicima.
U prilog tome da je riječ o domaćim porečkim mučenicima iz IV. stoljeća, a ne o tjelesima mučenika donesenih od drugud, svjedoči i povijesna činjenica, da u prvoj polovici VI. stoljeća nije još u Zapadnoj Crkvi bio običaj dijeliti kosti mučenika, darivati ih ili krasti iz pobožnosti, nego su se u to vrijeme kao relikvije štovali predmeti kojima su dotakli mučeničkih tjelesnih ostataka. To su tkzv. brandae (lat. brandeum – veo, duga haljina, platno). Te su se svete tkanine ulagale u oltare umjesto relikvije.
